Piše: Dr.sc. Enver Išerić
Termin parlament potiče od italijanske riječi “parlale” što u prijevodu znači govoriti-raspravljati, a iz tog termina izveden je termin parlamentarizam koji u širem značenju označava sistem predstavničke vladavine u kojoj se narodna suverenost izražava na slobodnim i višestranačkim izborima na kojima narod bira predstavnike koji će u njegovo ime donositi odluke. U užem smislu parlamentarizam je sistem parlamentarne vlade kao oblika organizacije vlasti u kojem izvršna vlast politički odgovara pred predstavničkim tijelom.
Uz pitanje karaktera parlamentarizma u Bosni i Hercegovini prema Ustavu iz 1995.godine, vezano je i pitanje djelotvornog funkcioniranja parlamenta i ostalih institucija Bosne i Hercegovine, kao i pitanje ostvarivanja i zaštite osnovnih ljudskih prava, garantovanih međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima . Demokratski procesi koji su najavljeni 1990. godine zaustavljeni su brutalnom agresijom na Bosnu i Hercegovinu 1992.godine, a nakon zaustavljanja agresije i potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Bosna i Hercegovina doživjela je dva udara ili “šoka” na njen pravni sistem. Prvi put nasilnim izdvajanjem dijela njene teritorije i uspostavljanjem (1992.godine) tzv. Republike Srpske, drugi put “nasilnom” uspostavom novog ustavnog poretka. Naime, ustavnom pravu i praksi nije poznat niti je zabilježen slučaj da u donošenju ustava jedne zemlje učestvuju i druge države (u slučaju Bosne i Hercegovine, susjedne države koje su izvršile genocid) niti ustav jedne zemlje može biti predmet sporazuma – ugovora između dvije ili više država. Ovo su kratke napomene za parlament kao predstavničko tijelo građana, radi pokušaja razumijevanja uzroka zbog kojih se Bosna i Hercegovina kao država, ali i društvo u cjelini, nalazi u izuzetno teškom stanju.
Zbog toga sam, baveći se ovim pitanjem, još 2001. godine, a s ciljem ozbiljenja predstavničke vladavine, kao oblika ostvarivanja narodnog suvereniteta, predlagao da se omogući da zastupnici budu samo zastupnici i da se bave samo svojim zastupničkim poslom. Time bi obezbjedili jačanje parlamenta i bolje upravljanje državom, a predstavnička služba bi postala služba koja iziskuje rad i odgovornost.
Također sam zagovarao i stajalište koje podrazumijeva poduzimanje radikalnih mjera u razvoju parlamentarne kulture a putem edukacije građana i članova svih zakonodavih tijela, kao i u razvoju pravne kulture što podrazumijeva donošenje zakona kojima se obezbjeđuju prava i slobode čovjeka i njihova striktna primjena što je uvjet funkcioniranja i održivosti državne zajednice, jer “biljka ne nastaje na zemljištu koje je nesposobno da je hrani.”
Istina azastupnicima je omogućeno da budu samo zastupnici (u radnom odnosu), ali još uvijek generalno gledajući i uz časne izuzetke, nisu počeli da se bave svojim zastupničkim poslom. Ovaj drugi dio, koji se odnosi na parlamentarnu kulturu, nije se čak ni pokušalo izvršiti, nego je Bosna i Hercegovina kao država, evo doživjela i treći „šok“ i to blokadom rada njenih institucija od strane parlamentarnih stranaka iz entiteta Republika Srpska.
Probosanski blok stranaka, još uvijek nije našao adekvatan odgovor na ove blokade, a mišljenja sam da članovi svih institucija Bosne i Hercegovine koji pripadaju ovom bloku, moraju svakodnevno raditi, pa čak i donositi odluke, koristeći ustavni termin „Sve odluke u oba doma donose se većinom glasova onih koji su prisutni i glasaju.“, jer se druge odredbe o kvorumu i entitetskom, odnosno glasanju po klubovima naroda u Domu naroda, zbog blokade rada koju Ustav Bosne i Hercegovine i poslovnici domova Parlamentarne skupštine to ne dozvoljavaju, ne mogu primjeniti.
Međutim, ne samo da se još nisu našli adekvatni odgovori na ovakvo stanje, nego država Bosna i Hercegovina kao poslodavac članovima njenih institucija, isplaćuje plaću za sabotažu odnosno onemogućavanje rada njenih institucija.
Kako je takvo stanje nepoznato u pravnoj teoriji, a siguran sam i nezabilježeno u praksi modernih država, jer sama logika stvari govori o tome da se plaća prima za rad, želim ukazati na neke odredbe propisa koje ne dozvoljavaju isplatu plaće onima koji ne obavljaju svoje dužnosti.
Poslovnikom o radu Predstavničkog doma i Poslovnikom o radu Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine propisano je da poslanici i delegati imaju pravo i dužnost prisustvovati sjednici doma čiji je član ( član 7 stav (2) Poslovnika o radu Predstavničkog doma i član 8. stav (2) Poslovnika o radu Doma naroda. )
Također je poslovnicima domova propisano da poslanici i delegati imaju pravo na plaću za obavljanje dužnosti i druge naknade, u skladu sa zakonom i odlukama Zajedničke komisije za administrativne poslove, a svi poslanici i delegati imaju pravo na poslanički – delegatski paušal te pravo na naknadu određenih materijalnih troškova. (član 12. Poslovnika o radu Predstavničkog doma i član 13. Poslovnika o radu Doma naroda. )
Članom 66. stav 3. Poslovnika o radu Predstavničkog doma propisano je da „U pravilu, Dom zasjeda dva puta mjesečno.“, a članom 56. stav 3. Poslovnika o radu Doma naroda propisano je da „U pravilu, Dom zasjeda najmanje jednom mjesečno.“
Iz citiranih odredaba Poslovnika o radu Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine proizilazi zaključak da poslanici i delegati imaju pravo i dužnost prisustvovati sjednicama i da za obavljanje svoje dužnosti imaju pravo na plaću za obavljanje svoje dužnosti. Znači, ukoliko poslanici i delegati ne obavljaju svoje dužnosti oni nemaju pravu na plaću.
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donijela je Odluku o organizaciji Sekretarijata Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u okviru kojeg su uspostavljene : Stručna služba Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Stručna služba Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i Zajednička služba, a u okviru ovih službi uspostavljaju se organizacione jedinice u skladu s potrebama posla, a njihov djelokrug rada utvrđuje se Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji Sekretarijata Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. (stav II Odluke o organizaciji Sekretarijata Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.)
Rukovodilac službe odgovaran je, između ostalog za pravovremeno, zakonito, pravilno i kvalitetno obavljanje poslova iz nadležnosti službe kojom upravlja, a što podrazumjeva zakonitu isplatu plaća poslanicima i delegatima.
Unutar Sekretarijata uspostavljena je Zajednička služba koja vrši obračun plaća, poslaničkog paušala i sačinjava naloge za isplatu te vrši obračun i izrađuje naloge za isplatu naknada zaposlenih i članova Parlamentarne skupštine,
Opravdano možemo postaviti pitanje, na osnovu čega Zajednička služba vrši obračun i isplatu plaća članovima Parlamentarne skupštine, a koji ne obavljaju svoje dužnosti u skladu sa poslovnicima domova i koji krše svečanu izjavu kojom se obavezuju „ da će savjesno obavljati povjerene dužnosti; poštivati Ustav Bosne i Hercegovine i u potpunosti provoditi Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; štititi i zauzimati se za ljudska prava i osnovne slobode, te štititi interese i ravnopravnost svih naroda i građana.”
Ustavom Bosne i Hercegovine je također propisano da će domovi usvojiti svoj poslovnik o radu, a odredbe poslovnika o radu imaju snagu ustavnih odredaba.
Isplata plaća članovima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u periodu blokada, kada ne obavljaju svoje dužnosti je u suprotnosti sa poslovnicima domova, nema nikakvog pravnog osnova i predstavlja krivično djelo iz člana 220. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim je propisano: „Službena ili odgovorna osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, koja iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlaštenja, prekoračivši granice svog službenog ovlaštenja ili ne izvršivši svoje službene dužnosti, pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.“, a „ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.“
Navedeno djelo također predstavlja i krivično djelo iz člana 222. Krivičnog zakona kojim je propisano „Službena ili odgovorna osoba u institucijama Bosne i Hercegovine koja s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist, podnošenjem lažnih obračuna ili na drugi način dovede u zabludu ovlaštenu osobu da izvrši nezakonitu isplatu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.“
Zbog toga je potrebno odmah obustaviti sve isplate plaća onima koji ne obavljaju svoje dužnosti propisane Ustavom i poslovnicima ili drugim propisima, jer se plaća prima samo za rad, odnosno obavljanje svoje dužnosti.
