Naslovnica Top vijesti Pandemija i Putin uzrokovali krizu evropske desnice

Pandemija i Putin uzrokovali krizu evropske desnice

Salviniju, Le Pen, Orbanu, Vučiću… spočitavaju se njihovi bliski odnosi s predsjednikom Rusije u kome su u prošlosti često vidjeli uzor.
“Mijenjam dvojicu Mattarella (Sergio, italijanski predsjednik – op. a.) u zamjenu za pola Putina (Vladimir)”.

Davnašnja objava neformalnog vođe italijanske desnice Mattea Salvinija na Facebooku minulih je dana ponovo aktuelizirana i često citirana u domaćim i međunarodnim medijima nakon što je ruski predsjednik pokrenuo vojnu invaziju na Ukrajinu.

Salvini je post objavio 2015. godine, zajedno sa selfijem iz Evropskog parlamenta u Strazburu, čiji je bio član od 2009. do 2018. Slikao se tada u majici s Putinovim likom. Sličnu je majicu nosio i godinu ranije, kada je posjetio Moskvu.

Majica sa slikom ruskog predsjednika vratila mu se, doslovno, kao bumerang i obila o glavu prošlog mjeseca, kada ga je javno osramotio Wojciech Bakun, gradonačelnik Pšemilsa, poljskog grada u blizini granice s Ukrajinom.

Tamo se Salvini zaputio da pomogne izbjeglicama iz napadnutih krajeva, s očitom namjerom da pokuša okajati grijehe iz prošlosti.

No, prije nego što je uspio išta uraditi, Bakun je na konferenciji za novinare podignuo majicu, identičnu onoj u kojoj se Salvini slikao na moskovskom Crvenom trgu, i rekao mu da bi možda i mogli zajedno posjetiti izbjegličke centre, ali pod uslovom da je ponovo obuče.

“Volio bih da vidite što je uradila osoba koju nazivate prijateljem”, rekao mu je Bakun. Italijanski političar se okrenuo i otišao. Tek kasnije je u medijskim istupima Putina nazvao agresorom.

Salvini i njegova Liga (nekada Sjeverna liga), nacionalistička stranka koja je na posljednjim općim izborima u Italiji 2018. ostvarila treći rezultat sa 17 posto glasova, samo su jedan od primjera kako je pala popularnost populista i desničara u Italiji i Evropi, kao posljedica njihovih prijašnjih odnosa sa ruskim predsjednikom.

Le Pen i Zemmour
U gotovo svim zapadnim društvima postoje političari i stranke koje su u Putinu vidjele uzor, veličajući njegovo konzervativno vladanje ili protivljenje globalizmu, a sada se zbog toga nalaze na udaru većeg (i liberalnijeg) dijela javnosti.

Kandidatkinja za francusku predsjednicu Marine Le Pen svojevremeno je javno polemizirala da li bi Zapad trebao prihvatiti rusku aneksiju Krima 2014. Njena fotografija kako se rukuje s Putinom ovih dana je nebrojeno puta reprizirana u medijima i oštro kritikovana.

Čelnica desničarskog Nacionalnog saveza, koja će se na skorašnjim predsjedničkim izborima pokušati revanširati Emmanuelu Macronu za poraz u drugom krugu glasanja 2017. godine, ipak je u međuvremenu javno osudila rusku agresiju na Ukrajinu.

Njeno priznanje da je promijenila mišljenje o ruskom predsjedniku, za koga je rekla da “nije isti Putin kojeg je srela u Moskvi 2017”, doima se kao dobar potez, budući da je prema predizbornim anketama ostala na stabilnih 17 posto glasova podrške.

S druge strane, popularnost njenog rivala Erica Zemmoura, još jednog kandidata za francuskog predsjednika iz redova ekstremne desnice, pala je sa 15 na 12 posto i to nakon što je krivicu za rat u Ukrajini djelomično prebacio i na NATO.

Kriza na istoku Evrope, prema procjenama analitičara, povećala je šanse predsjednika Emmanuela Macrona da dobije drugi mandat. Ovaj liberal je favorit za pobjedu na izborima čiji će prvi krug biti održan 10. aprila, a drugi 14 dana kasnije.

Orban i Vučić
Odnosom desničara spram Putina bavilo se niz medija ovih dana. Ugledni britanski Economist piše da zagovornici nacional-populizma u većini zapadnoevropskih zemalja imaju slične negativne stavove o imigraciji, islamu, multikulturalizmu, Evropskoj uniji, Ujedinjenim narodima ili pravima homoseksualaca, a pritom dijele globalističke teorije zavjere. Većina ih je gajila (ili još uvijek gaji) simpatije spram Putina, koga vide kao jakog konzervativnog kršćanskog lidera i protivnika globalizma.

I dok je za Putinove “prijatelje” među desničarima u Zapadnoj Evropi rat u Ukrajini samo politički problem, za one u Centralnoj i Istočnoj Evropi je često i praktično pitanje budući da iz Rusije imaju i materijalnu podršku, primjećuje Economist.

Mađarski predsjednik Viktor Orban tvrdi da poput Putina brani kršćansku Evropu od globalne zavjere liberala. Njegov odnos s ruskim liderom osigurao je Mađarskoj povoljne ugovore o uvozu plina, što je jedan od razloga zbog kojih se Orban protivi sankcijama EU protiv ruske energije.

Britanski magazin napominje i da Vučićeva Srbija ima jaku potporu Rusije. Njena desničarska populistička vlada odbila je primijeniti sankcije, a tamošnji državni mediji ponavljaju rusku propagandu optužujući Ukrajinu za genocid. No, odabir ruske strane u sukobu mogao bi naštetiti kandidaturi Srbije za članstvo u EU, upozorava ovaj list.

Efekt 2P
Na Apeninima, Salvini nije jedini kome se spočitavaju njegove bliske veze s Putinom i Rusijom, ali je upravo on najčešće na udaru medija. Corriere della Sera podsjeća da je ne tako davno imao Italiju u rukama.

Nakon što je njegova stranka učestvovala u kreiranju Vlade Giuseppea Contea 2018. godine, a on dobio priželjkivano mjesto ministra unutrašnjih poslova, uslijedili su italijanski izbori za Evropski parlament 2019. Liga je tada doslovno pomela konkurenciju, ubjedljivo pobijedivši sa 34 posto glasova, 12 posto više od Demokratske stranke. Kakav je to rezultat bio, svjedoči podatak da su pet godina ranije na istim izborima imali svega šest posto.

No, ubrzo su stvari krenule nizbrdo po Salvinija. Prvo se raspala vladajuća koalicija, a stranke lijevog centra su ga izbacile iz vlasti. Zatim je došla pandemija, tokom koje se često protivio restrikcijama koje je nametala Vlada, uvijek laskajući “no-vax” pokretu. I sada je se desila ruska agresija na Ukrajinu, a Facebook je zapamtio njegove postove i slike u majici s Putinovim likom.

Efekt kojeg neki nazivaju i 2P – pandemija i Putin – za posljedicu ima da je prema anketama Liga danas tek treća stranka u Italiji, s projiciranih 17 posto glasova. Pola manje nego što su imali na izborima prije tri godine.

Referentni list Foglio pita je li između pandemije i Putina na političkoj sceni došlo do “progresivnog pomaka ulijevo” i odgovara potvrdno. Dok je “Moskva posljednjih godina bila svjetska prijestolnica suvereniteta i novi centar radikalne desnice, nacionalistička desnica koristila je Putinovu propagandu da opravda svaki ekstremistički izam: antiglobalizam, antimodernizam, populizam, nacionalizam, teorije zavjera, antizapadnjaštvo…

Suočena s agresijom Rusije, ljevica je jača, desnica na koljenima, a konzervativni birači se pitaju se kako je moguće da su njihovi predvodnici izgubili bitku zaštite naše sigurnosti i naše slobode”.