Ima para, nema para.
28. juna dospijevaju obaveze sa Bečke berze, kada će Republika Srpska morati da plati dug od skoro 400 miliona maraka.
Ministrica finansija RS Zora Vidović je rekla da će se dug vratiti bez problema sa čime se slažu i sagovornici BUKE, jer, da se to ne uradi šteta bi bila nemjerljiva, a svako novo zaduženje na inostranim berzama onemogućeno.
Ekonomista Zoran Pavlović, kaže da bi lično on za servisiranje prve rate iskoristio kredit koji je RS uzela od mađarske državne banke prije pola godine u iznosu od 110 miliona evra, obzirom da se nigdje ne pominje da je isti utrošen, a nedostajuća sredstva dodao sredstva dodao iz PDV-a.
Ali za šta se god odlučila Vlada RS, smatra da će kredit biti vraćen.
“Ono što je za očekivati jeste da će odgovornost Ministarstva finasija RS I Vlade RS biti na nivou, jer dobiti mogućnost da se izađe na berzu sa obveznicama za RS je velika stvar. Prisjetimo se, poslije Bečke, bila je Londonska berza, tako da ukoliko ovo ne bi isplatili, izgubili bi svaki kredibilitet za ubuduće, tako da ne očekujem da će se to desiti”, istakao je ekonomista Zoran Pavlović za BUKU.
I ekonomista Igor Gavran je uvjeren da će ovu otplatu Vlada moći izvršiti. U prilog tome, dodaje, ide činjenica da je Vlada RS nedavno emitovala obveznice zaduživši se na domaćem tržištu za značajan iznos novca. Nadalje, ističe naš sagovornik, budžetski prihodi u prethodnoj godini su bilo rekordni, a nastavljeni su i u ovoj godini- prije svega zbog inflacije: “Ali ovo je tek prva od većih otplata ove godine i pitanje je kako će se naredne realizovati”.
ŠTA ĆE BITI SA PLATAMA, PENZIJAMA…
Hoće li vrćanje duga uticati na redovne isplate iz republičkog budžeta, poput plata i penzija…?
Gavran je mišljenja da je je pred nama poprilična neizvjesnost.
“Pitanje je šta će od drugih budžetskih rashoda biti umanjeno ili odgođeno radi vraćanja ovih dugova a što opet znači štetu korisnicima budžeta, privredi i građanima kojima taj novac treba umjesto da napušta zemlju radi vraćanja nepovoljnih zaduženja koje je neodgovorno preuzeto ranije, a iz kojeg novac također nije utrošen za produktivne namjene. Jer da jeste, onda ni vraćanje ne bi bilo problem. Tek ćemo vidjeti kako će se i u kolikoj mjeri sve ovo odraziti na građane, ali svakako negativno jer novac koji im je potreban nepovratno odlaz,i a izvjesno je da će Vlada tražiti načine za nova zaduženja”.
Pavlović je, pak mišljenja da ne vjeruje da će biti problema za isplatu plata i penzija, ali ako bude nedostajalo novca vjeruje da će ti troškovi biti odloženi za neko vrijeme dok ne dođe priliv po osnovu prikupljenog PDV-a koji pripada Republici Srpskoj.
Na pitanje kako komentariše to da je Savez opština i gradova Srpske već obavješten da radi rebalanse budžeta jer će zbog plaćanje kreditnih obaveza, na raspolaganju imati 30 milona KM manje, Pavlović kaže da mu je nejasno da se tako nešto trži od opština i gradova, a da sama Vlada RS to ne radi.
“Rastrošnost u teška vremena nije preporučljiva, a sada se definitivno nalazimo u teškim ekonomskim vremenima, a ja ne stičem utisak da se Vlada RS ponaša štedljivo. Navešću samo primjer Ski centra Igrišta koji je trebao koštati 32, a već do sada je potrošeno 55 miliona KM”, pojasnio je Pavlović dodajući da je očigledno da se novac traži, što potvrđuju i nedavni sastanci sa MMF-om, a i prethodno boravak premijera Radovana Viškovića u Kini.
NA NAPLATU STIŽE 1,1 MILIJARDA KM
Republika Srpska ove godine mora da vrati dugove „teške“ 1,1 milijardu maraka, što je skoro petina budžeta od 5,38 milijardi maraka.
Dugoročno zaduživanje u 2023. planirano je do iznosa od 1.080.000.000 KM i to kroz emisije hartija od vrijednosti i kreditna zaduženja kod domaćih i stranih banaka.
Najveći dio novca, 780 miliona maraka vlast će tražiti na stranom finansijskom tržištu, dok bi se ostatak od 300 miliona posudio na domaćem.
Ekonomski stručnjaci, podjećaju da zaduženja samo po sebi ne predstavljaju suštinski problem. Rade to mnoge zemlje. Međutim, dodaju, nakon dobijanja sredstava treba postaviti suštinska pitanja koja se tiču namjene ovih zaduženja. Ako ide u tekuću potrošnju, jasno je da to nije nije dobro jer se novac ne nalazi na tragu ulaganja i razvoja, nego u funkciji „gašenja požarnih zgrada“, a to svakako ne može da se raduje građane i društvo.
