Tarik Halilović je najmlađi gradski vijećnik u Bosni i Hercegovini. Dugogodišnji je volonter, aktivista i humanitarac koji je nakon šest godina aktivnosti u nevladinom sektoru započeo i svoj politički put.Aktivno surađuje sa Švicarskom ambasadom u Bosni i Hercegovini gdje je trenutno jedan od savjetnika za pitanja mladih švicarskog ambasadora nj.e. gosp. Daniela Hunna.
Student je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
PRESS je danas razgovarao s Tarikom i razgovor donosimo u nastavku:
Nije li omladinski aktivizam odličan temelj ka izgradnji dobrog političara?
Vodim se mišlju da ukoliko danas ne uspijem(o), jedini krivac sam ja, ondnosno mi. Omladinski aktivizam je odličan temelj za sve što nas čeka u životu. Niko od nas neće biti vječno mlad ali ono što će ostati jeste osjećaj za pravdu, volja, želja i entuzijazam za kreiranje boljeg i zdravijeg ambijenta za našu lokalnu zajednicu kao i spremnost na širenje vidika, poznanstava i prijateljstava. Meni kao mladom Bosancu i Hercegovcu, omladinski aktivizam jeste pružio ono najbitnije u politici, volju i želju za promjenama ali i znanje o tome kako doći do njih.
Koje vještine smatraš da imaš i da su ti prednost u odnosu na druge političare koji su danas na vrlo važnim funkcijama? Šta njima fali?
Ukoliko želimo promjene, nema više spavanja. Vrijeme je za akciju i djelovanje svakog od nas pojedinačno. Političarima nije mjesto u foteljama nego na terenu, sa narodom. Niko od nas nije savršen ali činjenica je da se u Bosni i Hercegovini rađa jedna nova i buntovna generacija mladih političara, novinara i aktivista kojima je dosta da sa strane posmatraju kako “iskusniji” i “zreliji” upravljaju procesima donošenja odluka. Svijet se mijenja ogromnom brzinom i naše društvo će to morati prihvatiti, posebno starije kolege političari. Danas je sasvim normalno da jedan 30-ogodišnjak/inja vodi vladu jedne respektabilne države. To nije bio slučaj do prije svega desetak godina unazad. O meni neka sude moja djela i ljudi koji prate moj rad, glasači i stanovnici Bosne i Hercegovine. Ja znam da imam dovoljno snage i volje da mijenjam stanje u kojem se nalazimo zajedno sa svim kolegama koje imaju iste želje i ciljeve kao ja, što nažalost trenutnoj garnituri bilo da su pozicija ili opozicija na bilo kojem nivou fali. Svako od nas ima znanje u određenim poljima i znanje je nešto što ponovo mora doći u prvi plan političkog ambijenta.
Kakve su ti ambicije? Životne? Političke? Zašto si odabrao baš Platformu za progres? Kakve si ljude upoznao u toj stranci?
Prije svega želim da uspješno završim diplomski i master studij na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a ako Bog da jednog dana i doktorat. Porodica je osnovni stub našeg društva i ja joj pridajem veliki značaj. U skladu sa tim planiram i zasnovati svoju porodicu koja jeste i nastavlja biti najbitniji segment naših života. Lična naobrazba mi je zaista jako važna pa tako u ovom trenutku pohađam vjerovatno najtežu ali i najprestižniju političku akademiju u regionu, Advanced Leadership in Politics Institute (ALPI) koja okuplja mlade lidere stranaka iz cijele Bosne i Hercegovine. Prioritet mora imati struka i ako bi svi koji se bave politikom na takav način posmatrali to imali bismo dosta bolju realnost od trenutne. Svoje političke ambicije ću formirati prema reakcijama svih ljudi na moj rad. Bitno mi je da oni koje predstavljam budu zadovoljni mojim radom i mislim da ako tako budemo gledali na sve, biti ćemo zapravo mnogo zadovoljniji sobom ali i svojom okolinom. Zašto bih se ja nametao ukoliko su me se ljudi zasitili? To je moja vodilja. U ovom trenutku sam Gradski vijećnik Grada Visoko i predsjednik Gradskog odbora Platforme za progres u Visokom. Stanovnici mog grada jako pozitivno reagiraju na moj rad što mi i daje snagu i energiju za dalje. Riječi hvale i podrške su moj motor i pokazatelj da smo na dobrom putu.
Platforma za progres je organizacija u kojoj sam začeo svoj politički put na kojem sam evo već skoro 3 godine i to će tako i ostati. Osjećam srodnost i povezanost sa idejom centra koju baštini ova organizacija. Jaka Bosna i Hercegovina u kojoj ima mjesta za sve koji joj žele dobro nebitno iz kojeg oni naroda dolazili i neovisno od toga u šta vjerovali. Ona koja je dovoljno ekonomski snažna da u 5 godina završi projekat kao što je koridor V-C ali i koja privlači strane investitore. Ona Bosna i Hercegovina zbog čijih se predstavnika ne moramo sramotiti širom svijeta. Umjesto da naši ljudi odlaze u svijet, moramo svijet dovesti nama.
Ovo o čemu pričam nije utopija i veoma je ostvarivo. Samo trebamo pogledati primjer jedne Ruande koja je 90’ih godina doživjela sukob naroda koji je proizveo genocid u kojem je stradalo preko milion ljudi. Ista ona razaranja i podjele koje smo i mi sami imali. Trenutno je Ruanda jedna od najbrže rastućih ekonomija svijeta, pokrenuli su svoj svemirski program, razvijaju svoje visokotehnološke uređaje i predvode svoj region naprijed.
Za kraj razgovora Tarik je poručio sljedeće:
Želim da jednog dana moja djeca odrastaju i žive u modernoj Bosni i Hercegovini kojа će se tаkmičiti sа Njemačkom, Austrijom, Švicarskom i koja će imаti glаvnu ulogu nа Bаlkаnu, u kojoj će biti mаlo trutovа, а mnogo rаdilicа. Vjerujem da ćemo, svi mi koji se ne libimo ostati u svojoj državi, u narednom periodu imati snage i hrabrosti zajedno sprovesti revoluciju na političkoj sceni.
