Hoće li biti incidenata 5. septembra na Cetinju u manastiru Petra Cetinjskog i kako će se to odraziti na budućnost crkve i države?
Otkako je Beogradska patrijaršija Srpske pravoslavne crkve (SPC) objavila da će se rukopoloženje (ustoličenje) novog crnogorskog mitropolita Joanikija (Mićovića) obaviti 5. septembra na Cetinju latentne tenzije na relaciji Beograd-Podgorica dodatno su se pojačale.
Pogotovo nakon što je gradonačelnik Cetinja Kašćelan poručio da crkvena svita na čelu sa novim srpskim patrijarhom Porfirijem na Cetinju nije dobrodošla.
“Cetinje ne smije pasti”
Da se ne radi samo o pukom verbalnom ratu koji se već danima vodi u medijima i na društvenim mrežama, pokazalo je i nedjeljno protestno okupljanja kod Lovćenske vile više hiljada građana sa crnogorskim znamenjima koji su iz stare crnogorske prijestolnice poslali nedvosmislene poruke kako “Cetinje ne smije pasti”.
“Ne branimo mi srpskom patrijarhu da ustoliči svojeg namjesnika koje je izgradila ili dobila crkva Srbije u Crnoj Gori, ali ne dozvoljavamo taj okupatorski čin u stolici Svetoga Petra u Cetinjskom manastiru kao viševijekovnome i vječitome simbolu crnogorske duhovne, državne i nacionalne samobitnosti i slobode”, poručili su okupljeni građani.
Na skupu je istaknuto kako Crna Gora može opstati samo i jedino kao evropska i evroatlantska, građanska i sekularna država koja će uvažavati prava svih koji u njoj žive, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost, jer je na tim načelima 2006. godine i obnovljena država. Sa protesta je poručeno i da “neće dopustiti dalje skrnavljenje crnogorskih svetinja, koje su uzurpirali oni što ne priznaju ni Crnu Goru kao državu, ni Crnogorce kao naciju”.
Mihailo: Vrijeđaju dostojanstvo i zemlje i naroda
Poglavar kanonski nepriznate Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Mihailo (Dedeić) koji je prisustvovao protestu na Cetinju, ranije je ocijenio kako ne postoje kanonski ili crkveni razlozi da ceremonija ustoličenja mitropolita SPC u Crnoj Gori bude na Cetinju.
Tim se činom, smatra on, duboko vrijeđa dostojanstvo i zemlje, i naroda.
“To mu je i namjera, da nas ponizi po oba osnova i stavi na znanje da smo kolonija kojom upravlja beogradski guverner oličen u funkciji predsjednika vlade, poduprtoga guvernerom cetinjske filijale Beogradske patrijaršije”, rekao je Mihailo.
On je optužio premijera Krivokapića kako želi izazvati “nemire s mogućim neželjenim posljedicama”.
Istovremno, iz Beograda stižu poruke da se ustoličenje novog mitropolita, odnosno njegovo uvođenje u tron, po pravilu obavlja u stonoj crkvi i stonom gradu mitropolije i kako je iz crkvene i kanonske perspektive, sasvim ispravna odluka da se novi mitropolit crnogorsko-primorski ustoliči na Cetinju.
Ambasada SAD u Podgorici pozvala je na smirivanje tenzija, dok su iz Delegacije EU u Podgorici upozorili da su izjave koje kreairaju etničke i vjerske tenzije u suprotnosti s evropskim vrijednostima.
Joanikije: Oni su se mene odrekli
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije poručio je protivnicima njegovog ustoličenja u Cetinjskom manastiru da ga ne šalje crkva Srbije već Srpska pravoslavna crkva i da je on rođen u Crnoj Gori i građanin te države.
On je rekao i da se on hirotonisao prije pune 22 godine upravo u Cetinjskom manastiru.
“Ovdje sam praktično započeo službu. Nisam ja odnekud došao u Crnu Goru da je okupiram, otkud meni to da se prepisuje, otkud meni te mogućnosti da ja bilo koga okupiram?! Moje je da okupiram samo ljubav, ali to je ona ljubav koja se ne nameće – to je Hristova ljubav”, poručio je.
Ukazao je da nekome u Crnoj Gori smeta Srpska pravoslavna crkva i primijetio da je čudno da nikada nije čuo da nekome Srbinu u Crnoj Gori, a ima ih, kaže, toliko, smeta to što se ovo zove Mitropolija crnogorska.
„Niti jednom Srbinu iz Crne Gore, niti bilo kome odakle drugo, to dosad nije zasmetalo. Nego nam je svima čast jer znamo njenu istoriju i njenu ulogu od Svetog Save pa do dana današnjeg”, istakao je mitropolit.
Govoreći o onima koji se protive njegovom ustoličenju rekao je i da ga oni ne priznaju kao svog mitropolita i da hoće da ga proteraju iz Cetinjskog manastira.
“Dobro. Znači oni su se mene odrekli, ali ja kao pastir, kao mitropolit, kao čovek Jevanđelja, ne mogu njih da se odričem. To su moja braća. To je narod koji mi je Bog povjerio i mislim da u njima ima mnogo dobra”, istakao je mitropolit, koji je poručio da je spreman na razgovore s onima koji se protive njegovom ustoličenju na Cetinju.
“Ako su spremni da razgovaraju, da mi kažu za nešto da nisam u pravu, slobodno neka dođu… Hoću da razgovaramo i kome god je nešto nejasno u vezi moje službe, ja sam spreman da razgovaram”, kazao je Joanikije.
Glavni akteri uglavnom šute
U cijelom galimatijasu napravljenom oko naizgled jedne sasvim protokolarne svečanosti kao što to u suštini ustoličenje mitropolita crnogorsko-primorskog jeste ili bi trebalo biti, glavni akteri kohabitacione vlasti u Crnoj Gori, predsjednik Milo Đukanović i premijer Zdravko Krivokapić – uglavnom šute. Kao što šute i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i patrijarh SPC Porfirije.
Upravo od njihovog dogovora zavisi kako će se završiti i ova više politička nego vjerska “bitka za Cetinje”. Koja za mnoge, u simboličkoj ravni, i sa jedne i sa druge strane, predstavlja moguću prekretnicu u jačanju onih snaga koje Crnu Goru vide isključivo kao “esenciju srpstva” ili “srpsku Spartu” ili onih za koje je ta zemlja okvir za čuvanje države, naroda, istorije, kulture i jezika.
Najnoviji crnogorsko-srpski nesporazumi začeti upravo krajem avgusta prošle godine, nakon usvajanja teksta Temeljnog sporazuma sa SPC u Skupštini Crne Gore, uz protivljenje zvaničnog Beograda i prosrpskih stranaka u Crnoj Gori, prijete novom eskalacijom. Poput one čiji su sinonim postale crkvene litije koje su na kraju i dovele do promjene skupštinske većine. Istina tanke i uz pomoć nekih građanskih opcija na koje SPC i nema predominantan uticaj.
Šta su temelji nesporazuma
Cijela se priča od temeljnog sporazuma prometnula u temeljni nesporazum, tačnije rečeno najnovija epizoda tog mukotrpnog procesa, kada se proljetos u Beogradskoj patrijaršiji obreo crnogorski premijer Krivokapić s namjerom da podrži izbor vladike Joanikija za prvog sveštenika Crne Gore, što u tom trenutku ni u jednom segmentu i nije bilo sporno.
Sporno je bilo potpisivanje u ime crnogorske države temeljnog sporazuma zvanične Podgorice i Beogradske patrijaršije SPC koje je navodno samo zbog dva ili tri člana – odloženo. I koji niko iz crnogorske vlade i skupštine prije toga nije ni vidio.
Pravi razlozi za odlaganje stavljanja potpisa krajem maja na već pripremljen i usaglašen dokument nikad nisu saopšteni i upravo na tom mjestu treba tražiti razloge razmimoilaženja i prijenosa temeljnog nesporazuma ovaj put na vrući cetinjski teren sa samo jednim osnovnim pitanjem: hoće li biti i kakvih incidenata tog dana na Cetinju i kako će se sve to odraziti na budućnost Crne Gore, a bogami i Srbije.
Jer, sve je očiglednije da će temeljni nesporazum Beograda i Podgorice čak i kada temeljni sporazum Podgorice sa Srpskom pravoslavnom crkvom bude potpisan ostati na snazi dok se ne pronađu mehanizmi da Beograd istinski a ne samo deklarativno prestane negirati postojanje crnogorske nacije, države, istorije i kulture i u tom poslu koristiti Srpsku pravoslavnu crkvu kao svoje najjače oružje.
Prebrojavanje krvnih zrnaca
O tome možda ponajbolje svjedoči i pismo crnogorskog PEN centra sadašnjim nosiocima vlasti da se spriječi ustoličenje Joankija na Cetinju.
“Nažalost, jerarsi Crkve Srbije u proteklih 30 godina u Cetinjskome su manastiru gostili ratne zločince i kriminalce, koji su ih navodno čuvali od Cetinjana i Cetinja, a kakav su odnos imali prema narodu koji je podigao Cetinjski manastir i koji se stotinama godina okupljao oko njega kao iskre slobode – najbolje govore riječi prethodnoga mitropolita Crkve Srbije (Amfilohija) u Crnoj Gori, koji je Crnogorce smatrao „Đilasovom kopiladi“, poredio ih s volovima, njihov jezik nazivao goveđim, Crnu Goru smatrao „fildžan državom rođenom u Brozovom jajcu“ (sic!), muslimane nazivao „lažnim ljudima lažne vjere“ i slično”, stoji u pismu.
Iz PEN centra tvrde da je ponašanje Crkve Srbije, kako nazivaju SPC izbacujući i srpsko i pravoslavno iz njenog imena, u političkim procesima u potonjih 30-ak godina, a osobito u prethodnih nešto više od godinu i po dana, dokaz kako je riječ o organizaciji “koja je instrument realizacije političkih planova države Srbije, koja svoje ambicije za osvajanje susednih teritorija više ne deklariše pod imenom velika Srbija, već koristi eufemizme poput Srpski svet ili Otvoreni Balkan”.
Šta će se, dakle, dogoditi 5. septembra? Novi će mitropolit svakako biti ustoličen. U Podgorici ili na Cetinju, potpuno je svejedno. Temperatura je podignuta preko svake mjere sasvim svjesno i sa jedne i sa druge strane. Hoće li i kakav kompromis biti postignut u posljednji čas prije kamenica i policijskih kordona još se ne zna.
O glavnom cilju, prebrojavanju krvnih zrnaca građana Crne Gore u susret novom popisu stanovništva i predsjedničkim izborima, pravim prilikama da se objavi pobjeda “naših” nad “njihovim”, za sada se ne govori. A, zapravo, sve vrijeme se o tome radi.
(Ne)pokoravanje Cetinja i Cetinjana zato je važno kao krupan pokazatelj u kom pravcu ide Crna Gora.
Goran Mišić
